Što ona to govori? Njezin je govor nestvaran, samotan. On ga osjeća. Osjeća kako ga boli... A njezin je govor milovanje, spokojno prolaženje kroz tminu večernjih soba. Kad boje u depresijama gasnu i umiru. Ona je tu. U jednom atomu zraka. On je ćuti kako mu šapće. Ona se smije. Tako ona prolazi. Prolazi kao ovaj dan iznad dvorca. Čas pun sunca, čas opet sjena i tišine. U svim nijansama boli i radosti. Tako prolazi sjena njezina, dah njezin. A on je tu sam i ne može da dokuči, da joj išta rekne, da joj bude bliz.
Like (0) Dislike (0)
Your Comment